Russian Laundromat: mreža za premještanje milijardi

Između 2011. i 2014. godine kroz mrežu računa, tvrtki i banaka premještene su milijarde dolara podrijetlom iz Rusije. Istraživački projekt koji je dobio naziv Russian Laundromat pokazao je kako se novac mogao iznijeti iz ruskog financijskog sustava i učiniti dostupnim u drugim državama. Kasnija istraga Global Laundromat ukazala je na širi međunarodni obrazac, s računima i posrednicima u više jurisdikcija.

Ovaj tekst sažima nalaze Organiziranog projekta za izvještavanje o korupciji i organiziranom kriminalu (OCCRP) te njegovih međunarodnih medijskih partnera. Iznosi, uloge pojedinaca i opisi mogućih kaznenih djela navedeni su uz pripisivanje izvoru. Objavljeni nalazi o financijskim tokovima ne znače automatski da je svaka osoba ili institucija koja se pojavljuje u dokumentima počinila kazneno djelo.

Kako je funkcionirao Russian Laundromat

Prema OCCRP-jevoj rekonstrukciji, središnji mehanizam temeljio se na lažnim ili fiktivnim ugovorima o zajmu. Ruska tvrtka dužnik navodno bi sklopila ugovor s drugom tvrtkom iz mreže, često registriranom u drugoj državi. Kada dug ne bi bio vraćen, vjerovnik bi pokrenuo sudski postupak u Moldovi.

Sudski nalog iz Moldove zatim je služio kao formalna osnova za prijenos novca. U pojedinim slučajevima ruska tvrtka koja je trebala vratiti dug i vjerovnik bili su povezani, dok je moldavska tvrtka imala ulogu jamca. Nakon sudske odluke novac je mogao biti prebačen preko moldavskih banaka, a potom na račune u Latviji i drugim financijskim središtima.

Takav postupak stvarao je privid zakonite naplate duga. Bankama je transakcija mogla izgledati kao izvršenje pravomoćne sudske odluke, iako je stvarni odnos između tvrtki, novca i osoba koje su ga kontrolirale bio skriven iza niza pravnih osoba i računa.

Uloga moldavskih sudova i banaka

OCCRP je izvijestio da su moldavski sudski nalozi bili ključni dio sustava. Prema toj istrazi, postupci su omogućavali da se sporovi između navodno povezanih tvrtki pretvore u izvršne naloge, čime je novac mogao napustiti Rusiju kroz službeni bankarski kanal.

U izvještajima se spominju moldavske banke Moldindconbank i Moldova Agroindbank te latvijska Trasta Komercbanka. Njihovo pojavljivanje u dokumentiranim transakcijama samo po sebi ne dokazuje da su uprave banaka sudjelovale u pranju novca. Pitanje koje su istraživači postavili odnosilo se na to kako su banke provjeravale stvarne vlasnike, gospodarsku svrhu transakcija i međusobne veze uključenih tvrtki.

OCCRP je u svojoj analizi opisao više tisuća tvrtki i računa te tokove novca koji su prolazili kroz velik broj država. Istraživači su procijenili da je kroz Russian Laundromat premješteno najmanje 20,8 milijardi američkih dolara, uz napomenu da se stvarni iznos ne može potpuno utvrditi iz dostupnih podataka.

Tvrtke, posrednici i skrivanje stvarnog vlasništva

Mreža je koristila tvrtke registrirane u različitim državama, uključujući jurisdikcije s relativno jednostavnim osnivanjem društava i složenim pravilima o pristupu podacima o stvarnim vlasnicima. Nazivi tvrtki često nisu objašnjavali njihovu stvarnu djelatnost, a isti su se posrednici ili adrese pojavljivali u više poslovnih subjekata.

OCCRP je među osobama povezanim s istraživanim poslovnim strukturama spominjao moldavskog poslovnog čovjeka Veaceslava Platona. On je negirao da je upravljao cijelom shemom pranja novca i tvrdio da su njegovi poslovi imali legitimnu svrhu. Navodi o njegovoj ulozi predmet su javnog izvještavanja i sudskih postupaka, pa ih treba razlikovati od pravomoćно утврђене чињенице.

U ovakvim slučajevima dokumenti mogu pokazati da je neka osoba bila direktor, vlasnik ili potpisnik računa, ali sami dokumenti ne moraju dokazati tko je imao stvarnu kontrolu nad novcem. Zato su istraživački novinari uspoređivali registre tvrtki, sudske spise, bankovne podatke, curenja dokumenata i izjave uključenih strana.

Od Russian Laundromata do Global Laundromata

Russian Laundromat odnosio se prvenstveno na tokove povezane s Rusijom i moldavskim sudskim mehanizmom. Kasniji projekt Global Laundromat, koji je OCCRP objavio s međunarodnim partnerima, proširio je sliku na transakcije koje su prolazile kroz globalni financijski sustav.

U izvještavanju o Global Laundromatu analizirani su podaci o milijunima bankovnih transakcija, tvrtkama posrednicima i računima u različitim zemljama. Istraživanje je pokazalo da su se slični obrasci pojavljivali izvan jedne države: složene vlasničke strukture, računi u više jurisdikcija, fiktivne poslovne svrhe i korištenje banaka koje nisu uvijek mogle jasno utvrditi krajnjeg korisnika.

OCCRP i njegovi partneri naglasili su da se takvi tokovi ne mogu svesti na jedan jedini kanal. Novac se mogao premještati između banaka, tvrtki i računa u više država, ponekad kroz legitimne poslovne sustave koji su iskorišteni za prikrivanje izvora ili krajnjeg odredišta sredstava.

Što su učinile institucije

Nakon objave nalaza uslijedile su istrage i regulatorne provjere u više država. Moldavske vlasti istraživale su uloge pojedinaca, tvrtki i financijskih institucija povezanih s transakcijama. U Latviji su nadzorna tijela i banke bile suočene s pitanjima o provjeri klijenata i međunarodnih transfera.

Britanske institucije također su ispitivale tokove koji su prolazili kroz Ujedinjeno Kraljevstvo. Britanski parlamentarni odbori i tijela za provedbu zakona upozoravali su na rizike povezane s anonimnim tvrtkama, profesionalnim posrednicima i korištenjem londonskog financijskog sustava za premještanje sumnjivog novca.

Banke i druge institucije u javnim su odgovorima u pravilu isticale da imaju obveze provjere klijenata i prijavljivanja sumnjivih transakcija. Pojedine su banke tvrdile da su surađivale s istražiteljima, zatvarale račune ili unaprijedile kontrole. Takvi odgovori ne uklanjaju pitanje jesu li ranije kontrole bile dovoljne, ali su dio javnog zapisa o slučaju.

Zašto je istraga važna za Europu

Pranje novca nije ograničeno na zemlju u kojoj je novac stečen. U ovom slučaju transakcije su se oslanjale na razlike između nacionalnih registara, sudskih postupaka, bankovnih pravila i nadzora nad stvarnim vlasništvom. Novac je mogao prijeći granice brže nego što su istražitelji mogli povezati sve relevantne dokumente.

Za javnost u Hrvatskoj i Europskoj uniji slučaj je važan zbog pitanja transparentnosti vlasništva, nadzora banaka i prekogranične suradnje. Tvrtka registrirana u jednoj državi, sudski postupak u drugoj i bankovni račun u trećoj državi mogu činiti jednu ekonomsku cjelinu, iako se na papiru pojavljuju kao nepovezani slučajevi.

Istraga također pokazuje vrijednost suradničkog novinarstva. Nijedna redakcija ne mora imati sve podatke sama: usporedba sudskih spisa, registara, bankovnih zapisa i lokalnih izvora može otkriti obrasce koji bi inače ostali nevidljivi.

Kako čitati nalaze

• Transakcija navedena u bazi podataka nije sama po sebi dokaz kaznenog djela.
• Uloga tvrtke ili banke mora se razlikovati od uloge osobe koja je kontrolirala novac.
• Procjene ukupnih iznosa ovise o dostupnosti bankovnih i sudskih zapisa.
• Negiranje ili odgovor prozvane osobe treba navesti zajedno s nalazima istraživača.
• Pravomoćna sudska odluka ima drukčiju dokaznu težinu od novinarske procjene ili regulatornog upozorenja.

Izvori i pripisivanje

Glavni izvor za opis mehanizma Russian Laundromata i procjene financijskih tokova jest OCCRP-ova istraga Russian Laundromat, objavljena 2014. godine u suradnji s partnerskim redakcijama. Za širi međunarodni kontekst korišteni su nalazi projekta Global Laundromat koji su OCCRP i međunarodni partneri objavili 2017. godine.

Pri tumačenju pojedinačnih imena, tvrtki i institucija treba provjeriti izvorne sudske dokumente, regulatorna priopćenja i odgovore prozvanih strana. Ovaj pregled ne utvrđuje kaznenu odgovornost nijedne osobe ili institucije izvan onoga što je pravomoćno utvrđeno nadležnim postupkom.